Zemljotres i korona Zagreb, Hrvatska

Strah, korona, potresi

Ravnatelj CBA piše o iskustvu nakon zemljotresa u Zagrebu, za vrijeme pandemije koronavirusa

Povijest pamti izričaj: bauk kruži Europom. Nekima je to bio bauk i prijetnja, nekima klica slobode i napretka. Danas neki drugi bauci kruže, ne samo Europom nego svijetom, doslovno ljudskom oku nevidljivi, ali mnogo stvarniji, prisutniji, opasniji. Bauk koronavirusa trenutno oblikuje i utječe na svijet mnogo snažnije i njegove su posljedice vrlo opipljive i ujedinjuju nas u zajedničkom iskustvu.

No, mi koji živimo u i oko Zagreba, još smo dodatno bili pogođeni potresom, koji je samo otežao ionako ozbiljnu situaciju. Prilično intenzivan i zlokobni zvuk iz dubine istjerao je u nedjelju ujutro mnoge ljude na ulice. Mnogi susjedi u pidžamama, bosi, s malom djecom u rukama, s velikim upitnicima na licima. Nismo više bili stranci jedni drugima. Zajedno smo stajali, dijelili strahove, pitanja, pokušavali neizostavnim humorom nadići situaciju. Svatko se nosio sa situacijom kako je znao i umio. Kasnije čujemo kolika je snaga potresa, vidimo slike oštećenih zgrada u centru grada, oštećene poznate vizure s jedne strane, ali i majke s tek rođenim bebama u rukama ispred rodilišta u iščekivanju pomoći i rješenja s druge strane. Ta me slika posebno pogodila. Emocije su me preplavile jer imam dvoje unuka, od kojih je mlađi samo tri mjeseca. Na sreću, u ovom su trenutku daleko od potresa, ali ne i od koronavirusa. Sve to utječe na mene. Lako se mogu poistovjetiti s tim ženama koje drže svoja blaga u rukama i pokušavaju ih zaštiti od hladnog jutra i prijetnje koja se nadvila nad sve Zagrepčane. Vjernik sam, vjerujem, ali sve u meni viče: "Pomozi mojoj nevjeri."

Dvije velike nevidljive sile, sićušni virus i ogromna energija pohranjena u zemljinoj kori. Ne vidimo ih, ali smo ih ovih dana itekako osjetili. Niti jedna sila nije impresionirana našom snagom ili moći. Što je rezultat? S jedne strane strah kao prva, praiskonska reakcija. Prvi čovjek u Bibliji, nakon prve krize svjedoči: "Pobojah se..."  Život je u pitanju, treba ga zaštiti, sačuvati, očuvati, a tako smo krhki, nemoćni, limitirani. Ali, isto tako razmišljam kako ova situacija ruši i dekonstruira našu ljudsku aroganciju i samodostatnost efikasnije od bilo čega drugog. Odjednom se ne možemo pobrinuti niti za one male stvari koje svaki dan uzimamo zdravo za gotovo, a netom prije ponašali smo se kao da smo bogovi.

S druge strane, odgovor na krizu je tu, zajednička borba, solidarnost, zajedništvo, također izlazi na površinu, snažnije no inače. Ljudi pomažu jedni drugima, navijači nogometnog kluba u velikom broju pomažu bolničkom osoblju da se premjeste inkubatori i ostala oprema potrebna za skrb o onim najmanjima. Izraz je to poniznosti, jer drugog činimo većim od sebe, dajemo prednost potrebama onog drugog. I to nas, također, oblikuje.

U isto vrijeme, stižu mnogobrojne poruke potpore. Iznenađujuće, ali djeluje. Uz vas smo, mislimo na vas, molimo za vas, što možemo učiniti, kako vam pomoći? Riječi su to male, jednostavne, ali snažne. Puno mi znači što nismo sami. Mnogi znani i neznani misle na nas, dijele svoje riječi s nama i to djeluje, daje nam snagu. Bolje se osjećamo iako se još ništa konkretno nije dogodilo. Izazov je još uvijek pred nama, ali se bolje nosimo s njim.

I Bog je s nama. Gdje god je patnja, tamo je i on. Štoviše, u patnji nam je najbliži jer to razumije na poseban i osoban način. Daje nam dar vjere da se možemo nositi s izazovima koji su pred nama i oko nas. I, naravno, nije lako vjerovati, jer smo navikli najviše vjerovati sebi, a Bog nas poziva da se odreknemo sebe i vjerujemo njemu. Molim se Bogu da napravi reda, kako u mojim mislima, tako i u situaciji na terenu. Učim što znači da ljubav Božja izgoni svaki strah. Moram još puno učiti...

Pokušavamo činiti male stvari i male korake. Učimo da oni i nisu tako mali kao što izgledaju. Mnogo ljudi, koji čine naizgled male stvari, puno uspijeva. Hvala svima, koji ste dio naše priče, naše borbe, koji nas podupirete i dajete nam do znanja da ste uz nas i mislite i molite za nas. Nastavite to činiti, a Bog neka vas blagoslovi i uzvrati vam svojom dobrotom.

Toma Magda, ravnatelj CBAida

  • Toma 001
  • Toma 001

Ukoliko želite poduprijeti Ruke nade, možete to na sljedeći način:

Uplatom na račun Ruke nade / Croatian Baptist Aid

Adresa: Radićeva 30, 10 000 Zagreb, Hrvatska

Ime banke:Privredna banka Zagreb

Ime banke: Privredna banka Zagreb Adresa banke: Radnicka cesta 50, 10 000  Zagreb, Croatia

IBAN: HR3823400091110817743 

ili nas možete kontaktirati na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. radi više informacija

Kontakt

Ruke nade, Radićeva 30, 10 000 Zagreb

email: info@cbaid.org

tel: 01 4813168