Adventno promišljanje 2020

Razmišljanje uz Advent

Postoji izreka koja kaže da zdrav čovjek ima mnogo želja, ali bolestan ima samo jednu.

Čini se da cijeli svijet danas ima samo jednu želju – da pandemija završi i da se sve vrati u normalu. Što god ta normala jest. Normalno je relativna stvar. Mnogi žele da se stvari vrate njihovom normalnom, ali postoje oni koji bi željeli promijeniti svoje prethodno normalno jer je uključivalo siromaštvo, diskriminaciju, nasilje, zarobljeništvo, potlačenost, usamljenost, glad, nedostatak vode i medicinske skrbi, beskućništvo, nezaposlenost i, nažalost, popis se nastavlja.

Želim nas podsjetiti na grupu ljudi koja iskače i „bespotrebno“ tereti svijest modernog svijeta, koja je, na sreću za neke, zbog pandemije, „objektivno“ pala u drugi plan, jer sada se moramo boriti s problemima koji utječu na nas osobno – ljudi o kojima govorim su migranti i izbjeglice.

Pandemija ih nije obrisala. Još su uvijek ovdje, ali na popisu „novog normalnog“ oni su pali još niže. Dovoljno nisko da ne moramo razmišljati o njima, a kamoli nešto učiniti, jer trebamo spašavati vlastite živote.

Kako bilo, jednom godišnje dođemo u vrijeme Adventa. Vrijeme čekanja. Vrijeme kada nas preplavljuje uzbuđenje nadolazećeg Božića. U to vrijeme kratko zaboravimo svoje brige, ne samo zato da se više fokusiramo na osobu odgovornu za blagdan, na život, smrt i uskrsnuće Isusa Krista, već da se fokusiramo na predivno razdoblje kupovine, okupljanja obitelji i prijatelja, dobre hrane, sve to umotano u puno svjetla, sponzorirano religijom, kako bismo zadovoljili formu. Zato što je forma važna. To je ono što se vidi izvana. Druga stvar, bitna stvar, nije vidljiva. Zato postaje manje bitna.

Prema statistikama, većina izbjeglica i migranata, koji se nalaze na našem području, su muslimani. Kako je politički korektno reći, poštujemo njihovu religiju i njihov život, koji ne uključuje radost Božića. To nam daje još razloga da ovih dana ne razmišljamo o njima.

Zanimljivo je kako naša vjera, prema Svetom pismu, kaže da je istinito svjetlo, koje donosi svjetlo svima, došlo na svijet. Vjerujemo da je Krist došao dati svjetlo svakom ljudskom biću. Zaboravljamo da, kada je došao, nisu ga pozdravili kršćani. Još više, Kristovo prvo ljudsko iskustvo bilo je siromaštvo, beskućništvo, diskriminacija, neprijateljstvo i progonstvo. U očima cara, Isus je bio mogući terorist, koji je želio srušiti sustav i zakonski izabranu vladu, i morao je biti zaustavljen pod svaku cijenu. Sveto pismo kaže da je tu cijenu platio određeni broj nevine male djece do dvije godine. To je navodno način kako se i danas bori protiv terorizma.

Da se odmaknemo od politike i vratimo Svetom pismu. Krist želi da susretnemo i donesemo svjetlo svakom ljudskom biću. Na sreću, on je pronašao nas. Što je s drugima? Krist želi sresti one druge danas. On u tome računa na nas. Mi smo ti kroz koje Krist želi sresti druge ljude, sve ljude. To uključuje migrante i izbjeglice. Isus ih ne može susresti ako ih mi ne susretnemo i podijelimo s njima svoje živote i resurse. Oni možda ne vjeruju u Isusa na način na koji mi vjerujemo, ali oni ga mogu sresti ako smo mi spremni hodati s njima na njihovom putu i u njihovim potrebama.

Na svom blogu, dr. Ksenija Magda piše: „Ovo bi se moglo nazvati vrijeme kad nam je Bog ukrao Božić. Kao kakav Grinč, zafrljačio je lockdown na svijet i nije razvidno kad će ga otkazati i hoće li ga otkazati za Božić. Ako ćemo iskreno uzeo nam je Bog samo onaj Božić kojeg smo si sami stvorili od silnih aktivnosti i partyja, druženja i pijenja i jedenja i slavljenja u šarenim, papirnim šeširićima i crvenim svečanim haljinama. Nije nam, dakako, uzeo Božić pohođenja i nutarnjeg svjetla u mračnoj noći neizvjesnosti, nasilja i nepravde svijeta. Možda je dobar taj lockdown da se primirim, da opet čujem glas srca, prepoznam što je važno, pa da mi srce skače od nade koja raste iznutra. Ovo je prvi Advent koji dočekujem mirno. U kući.“

Možda je bilo nužno za nas da ostanemo sami sa sobom, zatvoreni, kako bismo postali svjesniji drugih ljudi, drugačijih ljudi, koji čekaju nešto što će promijeniti njihove živote. Ali oni nisu kod kuće sa svojim obiteljima. Možemo moliti za njih, ali također imamo priliku pomoći. Susresti ih, razumjeti ih, dati im hranu i odjeću. To su neke od stvari koje možemo napraviti. Možda, s vremenom, njihovi će životi postati drugačiji, bolji. Možda će Advent postati vrijeme kada ćemo čekati Krista – zajedno.

Želim vam blagoslovljen Božić i sretnu novu godinu.

Ukoliko želite poduprijeti Ruke nade, možete to na sljedeći način:

Uplatom na račun Ruke nade / Croatian Baptist Aid

Adresa: Radićeva 30, 10 000 Zagreb, Hrvatska

Ime banke:Privredna banka Zagreb

Ime banke: Privredna banka Zagreb Adresa banke: Radnicka cesta 50, 10 000  Zagreb, Croatia

IBAN: HR3823400091110817743 

ili nas možete kontaktirati na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. radi više informacija

Kontakt

Ruke nade, Radićeva 30, 10 000 Zagreb

email: info@cbaid.org

tel: 01 4813168